Da da. Došla je i 2010 godina, te vam usput želim samo najbolje u ovoj godini i da vam se sve želje ostvare. Nastavimo, došla je 2010 godina, sve što je bilo u 2009 bilo je, ostavljam iza sebe. Pamtim samo one trenutke koje bih trebao pamtiti..samo najbolje, najlijepše te najiskrenije trenutke. Ne želim znati za neko zlo koje mi je netko od mojih dragih prijatelja naneo a bilo ih je mnogo, želim im dati novu priliku. Dopustiti im da vide što su napravili i naravno da to promjene. No želim i sebi dopustiti da vidim neke loše trenutke, loše stvari koje sam napravio 2009 a i kojima sam razmišljao zadnji dan te godine, i da..nije mi bilo bajno ono što sam vidio. No u ovu godinu sam ušao s jako velikim osmijehom na licu :) te sa jako puno pozitive i mnogo dobrih želja svima! Time sam odlučio da se stvarno moram popraviti, doslovno srediti. Ne volim moje preveliko psovanje, ne volim to što stalno lažem, nekada čak i bez potrebe ( to me jako živcira ), a što se tiče moga ponašanja prema ostalima, mislim da sam tu bio čak i dobar! Pomagao sam koliko sam mogao, zezao se s svima, uvijek (gotovo uvijek) bio tu kraj onoga kome je to najpotrebnije te naravno, uvijek pokušao izvaditi osmijeh iz nekoga iako to nisam uvijek uspijevao ali sam se i dalje trudio de i dalje držao osmiijeh na licu. A sada se pitate zašto toliko ( i u prijašnjim postovima) pišem o osmijehu? U 2009 godini 4.-5. mjesec bio sam bolestan i stvarno mi je bilo teško ( još uvijek jesam, manje al prati me to) i negdje sam čitao (čuo, neznam točno) da je psiha u nekih ljudi jako povezana s tijelom. Dakle mislim na način kada se osjećate tužno može se dogoditi da vas odjednom počne bolit glava, trbuh, osjećate umor i slično. Well, naravno da sam ja to pokušao povezat ali mi nije išlo..sve dok nisam probao 'miljon' tableta, kapsula i izvadio mnogo krvi da bi mi doktori rekli da neznaju što je samnom. Nakon toga bilo mi je dosta svega! Ležao sam u krevetu i posmislio toliko lijekova, a osmijeh? I da. To je bilo to. Nisam ozdravio, ali se osjećam kao da jesam! Od onda, osmijeh mi je na licu pa čak i kada netreba biti. Iskreno? Pomoglo mi je puno! Osjećam se bolje, veseliji sam, lakše mi je, najbitnije je, da se svima sviđa moj novi nazovimo ga 'look'. Dakle dogodilo mi se nešto loše da bih shvatio da moram okrenit na nešto lijepo. I da, od tuda sve moje lude ideje o osmijehu, boljem životu jer od onoga trenutka kada na apsolutno sve gledam s vedre strane mi se život zapravo promjenio. Na bolje naravno. Dakle, 2010 bi trebala biti nezaboravna, jer gdje god došao na mome licu će uvijek biti nade, uvijek dobra volja, uvijek veliki osmijeh.
Ne košta ništa-znači puno!
0 komentari:
Objavi komentar